Victor/Victoria: ženski, muški i "srednji" rod u ličnosti

Izbor je pao na ovaj članak iz razloga što i dan danas, u 21. stoljeću živimo u svijetu u kojem imamo podjele na spolne i rodne uloge, na muške i ženke poslove – bile to karijere karijere ili kućanski poslovi, podjelu boja kod male djece kako ne bi došlo do „zabune“ jer ćemo sigurno misliti da je djevojčica koja nosi plavu haljinicu i ima kratku kosu dječak. Da budem iskrena, to me ne bi ni malo čudilo, s obzirom na to koliko su ljudi indiferentni i sve prihvaćaju kako im servira okolina.

Autorica članka odmah na početku iznosi neke generalne stavke koje određuju nas odnos prema novorođenoj djeci. Odgovorom na pitanje: “Kojeg je spola?“ nas a i dijete već se stavlja u kalup spola i roda, kupovine odjeće i poklona po striktnim bojama – roze i plave, motiva – srčeka i autića. Čak i kad dijete poraste i prođe ta faza, kad se počne smostalno igrati, spol i rodne uloge određuju kakav će poklon dobiti – hoće li to biti neka akcijska figurica, autić ili lutkica, koje će boje biti svijećice na torti.  Sve to skupa je dio procesa socijalizacije kojim se prenose vrijednosti kulture u kojoj djeca odrastaju, a u to ulazi učenje spolnih i rodnih uloga koje se smatraju poželjnim za muškarca ili ženu.

Spol je biološki određena kategorija – vanjski i unutarnji spolni organi, hormoni.

Rod je društveno određena kategorija – definicije uloga žena i muškaraca u određenoj kulturi.

Istraživanje koje je provedeno 1936.g od strane Termana i Cox Milesove o mjerama maskulinosti (skup osobina vezanih uz muški rod) i femininosti (skup osobina povezanih uz ženski rod) dalo je odgovor na pitanje ima li ispitanik više „muških“ ili „ženskih“ osobina. Istraživaču su smatrali tada da je psihološka prilagodba pojedinca povezana sa rodnom kategorijom kojoj pripada, temeljena na biološkoj osnovi, odnosno spolu. Tako se i na posljetku i pokazalo, da muškarci u velikoj mjeri posjeduju i iskazuju muške osobine, a žene one tipično ženske osobine.

„Rodna“ revolucija i „srednji“ rod

Ranih 70-ih Sandra Bern je pretpostavila da se zdravi rodni identitet ne sastoji od samo tradicionalno muških ili tradicionalnih ženskih osobina, već da je on kombinacija toga dvoje i posjeduje bolju psihološku prilagodbu i lakše reagira u različitim situacijama, odnosno fleksibilniji je. Kako bi bolje opisala osobe koje imaju i muške i ženske osobine, ona je osmislila termin „psihološka androginost“.

Kasnije se postavljalo pitanje, je li Bem bila u pravu kada je ustanovila da su androgine osobe najbolje prilagođene za život? Istraživanja su u konačnici pokazala kako androgina djeca a kasnije odrasli pokazuju više samopoštovanja i bolje se snalaze u različitim situacijam, te da imaju uspješnije i ispunjenije romantične odnose. To se sve može pojasniti sa činjenicom da oni bolje razumiju i prihvaćaju neke međusobne razlike.

Kao i u svakom novom otkriću, a pogotovo onom koje se dotiče društva i načina na koji funckioniramo, koncept androginosti naišao je kritike. Maskuline osobine naglašavane su kao one poželjne i zaslužne za bolju prilagodbu, dok one feminine smatraju se nepoželjnima, što ni ne iznenađuje u zaključku cijele priče. Sve što se otkrije mora se temeljito analizirati, pa nakon analiza i analiza, pokazalo se da osobine mogu opisati kao pozitivno ili negativno maskuline (jer je sve crno i bijelo), feminine ili androgine.

Iako se psihologija maknula od striktnog koncpeta maskulinosti ili femininosti, postoje nedoumice oko podjele osobina na one muške ili ženske. Psihologija je napredovala ali naše društvo i naša zemlja „modernog zapada“ nije baš previše. Na ženu u muškim profesija se gleda sa povećalom, većinom je neprihvaćena ili je sigurno „gay“ čim može biti vozač kamiona ili ne daj Bože, automehaničar...strašno...jedna žena. Ista situacija je i sa muškarcima u ženskim profesijama (da ne bi ispalo da smo samo mi žene stigmatizirane)....i on je sigurno „gay“ čim želi biti frizer, učitelj, to samo žene mogu jer su nježne. 

PITANJA ZA RASPRAVU:

1. Kakva je vaša slika društva danas?

2. Jesu li žene i muškarci jednaki ili su neki ipak jednakiji od drugih?

3. Imaju androgine osobe "najbolje" osobine?

Više o članku možete pronaći na ovoj adresi:

http://www.istrazime.com/psihologija-licnosti/victor-victoriazenski-muski-i-srednji-rod-u-licnosti/ 

Povezanost obrazovnih očekivanja i ponašanja roditelja s različitim dimenzijama perfekcionizma njihove djece

Osvrt na članak „Povezanost obrazovnih očekivanja i ponašanja roditelja s različitim dimenzijama perfekcionizma njihove djece“

Ključne riječi: perfekcionizam, obrazovna očekivanja roditelja, procjena roditeljskog ponašanja

Ovaj članak sam izabrala između ostalog jer mi je tema vrlo zanimljiva, te na neki način se mogu poistovjetiti sa subjektima istraživanja koje je provedeno unutar članka jer sam i sama dio takve okoline. Također, smatram da je tema vrlo zanimljiva za roditelje ili buduće roditelje koji imaju ili će imati školarca/e i kako njihova očekivanja, katkad i previsoka mogu uvelike utjecati na razvoj i obrazovanje njihove djece.

Perfekcionizam je težnja za nepogrešivošću koja može imati veliki utjecaj na razvoj pojedinca. Kao najveće perfekcioniste u djetetovom životu, možemo nazvati njegove roditelje, čije ponašanje prema općem uspjehu u školi, pojedinom predmetu ili izboru daljnjeg smjera obrazovanja može dovesti do problema u prilagodbi. Kao osnovne dimenzije pefekcionizma, Frost, Marten i suradnici naveli su: pretjerano visoki osobni standard, pretjeranu zabrinutost oko pogreške izvedbe, sumnja u kvalitetu vlastite izvedbe, pretjerano naglašavanje preciznosti, reda i organizacije te na posljetku očekivanja i procjene od strane roditelja.

Upravo su roditelji, odnosno njihov odgojni stil prema Slaney-u i Ashby-u glavni razlog razvoja perfekcionizma kod kojeg su najvažniji roditeljska kontrola i emocionalnost. Emocionalna toplina pozitivno utječe, a pretjerana kontrola sputava dijete i utječe na njegov razvoj. Veliku ulogu također imaju i obrazovna očekivanja, posebice ona visoka jer rezultiraju prihvaćanjem i toplinom ili nekonzistentnom nagradom i kažnjavanjem. Djeca su po prirodi osjetljiva na kritike svojih roditelja, kazne, nedostatak prihvaćanja koje može dovesti do negativnog perfekcionizma.

Prema Modelu socijalnih očekivanja djeca uče da roditeljsku ljubav i odobravanje mogu dobiti samo ako su savršena, te kada to dijete nije u stanju ispuniti očekivanja ili ga roditelj zanemaruje, ono se osjeća bezvrijedno i bespomoćno. Roditelji koji zanemaruju svoje dijete i nemaju skoro nikakva očekivanja mogu pridonijeti razvoju perfekcionizma kod djece, gdje si ona sama postavljaju visoke ciljeve. Stoga je istraživanje koje je provedeno a opisano u članku imalo za cilj utvrditi povezanost obrazovnih očekivanja roditelja i dječju procjenu ponašanja roditelja sa perfekcionizmom djeteta. Rezultati su u konačnici pokazali, da roditelji u prosjeku imaju relativno visoka obrazovna očekivanja od svoje djece i da djecu nisu zanemarena, ali veće prihvaćanje nekog neuspjeha ili nepostizanja cilja je kod majki nego kod očeva. Nadalje, zabrinutost radi pogreške, roditeljska očekivanja i prigovaranja pozitivno su povezane s promjenama obrazovnih očekivanja i aspiracija očeva.

 Djeca će si u prosjeku postavljati više standard i biti će organiziranije što su očekivanja oba roditelja veća i što je majka više uključena u djetetova postignuća. Majke više pomažu djecu u prikupljanju nekih informacija, odabiru predmeta, hobija ili drugih interesa ali pokazuju i veću psihičku kontrolu u odnosu na očeve. Što roditelji više prihvaćaju dijete to će dijete biti organiziranije i sumnja u vlastitu izvedbu ako otac nad njima ima veću psihološku kontrolu.

1. Smatrate li da se djeca unatoč takvim roditeljma mogu odlučiti za vlastiti put i vlastito samovrednovanje i biti uspješni?

Izvorni članak možete pronaći na ovoj adresi:

http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=250402