Goal orientatios, coping with school failure and school achievement

Osvrt na rad prof. I. Brdar, prof. M. Rijevec i prof. D. Lončarića

Izvorni rad preuzet: https://www.researchgate.net/publication/225753656_Goal_orientations_coping_with_school_failure_and_school_achievement

Smatram da je ovaj rad važan budućim učiteljima ali jednako tako i roditeljima da upoznaju svoju djecu na način da prihvate i pomognu im da što lakše prihvate školu te steknu određena znanja i vještine.

Za ovaj rad provedeno je istraživanje koje je obuhvaćalo odnose između ciljne orijentacije, načina na koji se učenici nose sa uspjehom i neuspjehom u školi. Glavni ciljevi istraživanja bili su istražiti mogu li se učenici podijeliti u grupe na temelju njihovih ciljeva u nastavi te postoji li veza između ciljne orijentacije i strategija koja se temelje na emocionalnom ili problematskom načinu rješavanja istog. Provedeno istraživanje se više fokusiralo na mišljenja, vjerovanje i percepcije u motivacijskom procesu učenika. Najvažniji akademski (obrazovni) cilj je onaj od strane samih učenike jer su oni ujedno i najvažnija varijabla u istraživanju motivacije kada se govori o obrazovnom kontekstu.

Autori su ciljeve učenika kakve se viđa u školama podijelili u nekoliko skupina: učenici orijentirani na učenje i učenici orijentirani na cjelokupnu izvedbu.

Učenici orijentirani na učenje

Odnosi se na motivacijsku orijentaciju koja ima za glavni cilj razumijeti, steći znanje i na koncu poboljšati vlastite sposobnosti i vještine. Učenici koji slijede taj cilj intrinzično su motivirani i vrednuju učenje kao da je svrha samome sebi, te vjeruju kako će uspjeti kako u akademskom tako i u profesionalnom životu budu li slijedili taj cilj. Kako su oni intrinzično motivirani samim učenjem, uspjeh ostalih učenika nije im važan.

Učenici orijentirani na cjelokupnu izvedbu

Takvi učenici nastoje pokazati visoku razinu sposobnosti i vještina ili steći pozitivno odobravanje za svoje sposobnosti i vještine. Za učenike koji su orijentirani na cjelokupnu izvedbu, važno im je dobiti priznanje kako su bili bolji od stalih, te s toga je uspjeh za njih zapravo pozitivna evaluacija tj. odobravanje od strane okoline. U njihovom slučaju, ako su bili bolji u rješavanju nekog zadatka, malo bolji od neke norme ili dobili izvrstan rezultat uz malo truda, smatraju da su pokazali određene vještine. Trud se ne uzima kao bitna stavka za uspjeh.

Nicholls, Patashnick i Nolen (1985) su identificirali i treću skupinu ciljeva: učenici koji izbjegavaju trud

Učenici koji izbjegavaju bilo kakav trud, za cilj imaju uložiti što manje truda i proći neopaženo. Oni se klone svih situacija koje bi mogle biti prijetnja njihovom samopouzdanju.

 

Autori navode kako napori koji su uloženi u učenje ne polučuju uvijek uspješne i dobre rezultate i učenici se nedvojbeno putem susreću sa preprekama, smetnjama i neuspjesima. Najčešći znak njihova neuspjeha su ili loše ocjene ili ocjene koje su lošije od očekivanih. Mogućnost povezanosti između ciljeva i načina na koji se nose sa stresom, tek je nedavno zainteresirala istraživače koji se bave obrazovanjem. Istraživači navode kako je kod mnogih učenika odobravanje jedan od bitnih faktora odobravanje od strane okoline. Prema tome je Lazarus u svom istraživanju 1999.g podijelio ciljeve u nastavi na primarno odobravanje gdje ciljevi u usporedbi sa vrijednostima mogu snažnije utjecati na djelatnost, jer mogu imati određene vrijednosti koje mogu ili ne moraju slijediti, ali će uvijek truditi se postići zacrtane ciljeve.

Drugi cilj je sekundarno odobravanje koji se fokusira na rješenja u stresnim situacijama. U to su uključeni načini na koji se učenici nose sa stresom i stresnim situacijama te načinom na koji se određena stresna situacija može promijeniti. Taj cilj je usko povezan sa konceptom samoučinkovitosti.

Određivanjem ciljeva je vrlo bitno za rješavanje problema. Jednostavni i nerealni ciljevi često su povezani s lošim načinom rješavanja problema, samim izbjegavanjem problema i vrlo visokom razinom emocionalnosti dok s druge strane nedostižni ciljevi povezani su s neprilagođenim načinom rješavanja problema, bijesom i frustracijom. Učenici koji postavljene ciljeve ili probleme rješavaju na duže vrijeme pokazuju veću razinu stresa od onih učenika koji su okrenuti  prema vlastitoj dobrobiti.

Rezultati istraživanja provedenog od strane autora

U istraživanju je sudjelovalo 1131 učenika, od kojih 334 dječaka i 797 djevojčica iz 11 srednjih škola u Republici Hrvatskoj. Ispitanici su bili učenici od 1. do 3. razreda srednje škole (15 do 17 godina) iz različitih dijelova države, što urbanih što ruralnih dijelova. 75% ispitanika pohađalo je gimnaziju a 25% neku strukovnu školu.

Rezultati istraživanja podijeljeni su u tri skupine: cilj je učenje, višestruki ciljevi i cilj je izbjegavanje rada/učenja

Rezultati su pokazali da učenici mogu imati više ciljeva odjednom, te da su dječaci skloniji izbjegavanju učenja za razliku od djevojčica, a djevojčice će prije usvojiti učenje kao cilj nego dječaci. Kada su se u usporedbu uzele godine ispitanika, mlađi učenici su pokazali da su više orijentirani na učenje nego stariji učenici, jer oni stariji znaju kako sa što manje truda postići više, te tako pripadaju skupini kojoj je cilj izbjegavanje učenja.

Učenici koji su više orijentirani na način koji se postižu ciljevi površno proučavao nastavne materijale, pamte činjenice i definicije.

    

Pitanja za razmišljanje:

1. Jeste li se tokom školovanja susreli sa kolegama/prijateljima koji pripadaju nekoj od ovih skupina ili jeste li se vi prepoznali u jednoj od skupina?

2. Mogu li učitelji po vašem mišljenju pomoći djeci pri lakšem savladavanju gradiva i manjem stresu prilikom učenja?